Car Cezar i kralj Karlo

Car Cezar i kralj Karlo

Njemački vladar Friedrich Wilhelm Viktor Albert poznatiji je širom svijeta kao “Kajzer” Wilhelm. Njemačka riječ Kaiser nipošto nije vezana samo uz njega jer to niti je njegovo ime, dio imena ili nadimak, niti je samo njegova funkcija ili titula, nego je to opća imenica koja znači – car.

“Kajzer” Willhelm, Wikipedia

Njemački Kaiser i naški car riječi su povezane latinskom rječju Caesar – što nije ništa drugo nego prezime (lat. cognomen) poznatog rimskog cara Gaja Julija Cezara. Kaiser zapravo ništa drugo nego klasični latinski izgovor prezimena Caesar zapisan njemački fonetski način (“po Vuku”). Naški “car” bio je prije “cesar” ali se ono es vremenom izgubilo, a cesar je još ostao manje-više samo u ženskom rodu u pjesmi Zlatana Stipišića “Cesarica”; da cesarica je – carica.

Cezar je osim njemačkog i naškog kumovao riječi za cara u brojnim drugim jezicima Europe: češki císař, danski kejser, estonski Keiser, finski keisari, frizijski keizer, islandski Kiesari, luksemburški Keeser, mađarski császár, makedonski царот (carot), nizozemski keizer, norveški Keiser, poljski cesarz, slovački cisár, slovenski cesar, švedski kejsare…

Bjelorusima, Bugarima i Ukrajincima car (цар) može biti i kralj i car, a Rusima је царь (car) samo njihov; ruski car, dok su svi ostali carevi svijeta – imperatori (имперaторы). Riječ koju se izgovara “car” ili “zar” samo za ruskog cara, prihvatili su brojni jezici zapada Europe. Ženska inačica ruskog cara je carevna (царевна) što je preko njemačkog u neke jezike Europe ušlo kao carina.

Gaj Julije Cezar, Wikipedia

Carina je u naškom jeziku namet kojeg i danas rado prisilno naplaćuju države, a ime također duguju caru; carina je prvobitno bila carev namet. Od njemačkog Keisera u Hrvatskoj nam je još ostala i riječ kajzerica za određenu vrstu peciva. Istoimeni kvart u Zagrebu ime navodno duguje francuskom caru Napoleonu, čija je vojska imala vježbalište na Kajzerici, te dakako činjenici da smo za cara u to vrijeme koristili njemačku riječ. Ako ste ikad uočili izraz “ka und ka” (K&K) on potječe iz vremena Austrougarske Monarhije u kojoj je car i kralj Franjo Josip na njemačkom nosio titulu Kaiser und König; skraćeno K&K.

Kad smo već kod careva zašto se ne bi dotakli i kraljeva. I dok carevi vladaju većim, raznolikijim odn. heterogenijim prostorom (carstva mogu sadržavati kraljevstva kao svoje dijelove), kraljevi su vladali kraljevstvima; područjima koji su prirodno, zemljopisno, nacionalno i(li) vjerski bili puno ujednačeniji (homogeniji). Riječ kralj u naški i većinu slavenskih i još ponekih jezika (vidi sliku, da ne sad prepisujem kao maloprije) dolazi od germanskog imena Karl (Karlo, Dragutin, Drago) .

Izvor: languages.eu;
Dobro pitanje čitatelja: Zašto na ovakvim kartama nikad nema ćirilice u Bosni?

Zašto baš Karl? Po Karlu Velikom, koji je širom Europe poznatiji po izvornom franačkom “Charlemagne” (doslovno Karlo Veliki) kojeg ne prevode. Očito je nama s istoka prvi vladar – kralj, kojeg smo susreli na putu prema zapadu bio Karlo.

Foto: Lingvofil

Na perzijskom šah je kralj pa tako u šahu imamo izraz “šah mat”. Mišljenje da šah mat znači “kralj je mrtav” na perzijskom, rašireno je europskim jezicima, no mi smo igru šah dobili preko Arapa. Arapi su položaj u kojem je kralj napadnut zvali šeik – po svojoj riječi za kralja – zvuči kao obavezno upozorenje: “Gledaj kralja, inače si gotov u idućem potezu”; malo podsjeća na obavezno izgovaranje riječi “UNO!” u istoimenoj kartaškoj igri. Šah mat doista je vezano s arapskim šeik māta – što bi značilo “kralj je umro”. No Arapi su – ponavljam – samo prenijeli šah od Perzijanaca, koji su imali sličnu riječ za kralja – šah i sličan izraz za položaj u šahu: šah māt. Perzijski mat i arapski mata izgleda da su povijesni lažni prijatelji, jer na perzijskom mat nije mrtav nego bespomoćan – što je i točnije jer se kralj u šahu nikad ne jede, šah-mat je potez kojim završava partija šaha, a prethodi hipotetskom jedenju kralja.

Temudžin AKA Džingis-Kan; Wikipedija

Još jedan među vladarima kojemu se brka titlula i ime je mongolski vojskovođa Džingis-Kan odnosno – Temudžin, kako mu je ime. Oko prvog dijela – Džingis – povjesničari i jezičari nisu sigurni; možda je značilo “oceanski”, možda “pravedni”, a ustalilo se tumačenje “Veliki ili vrhovni vladar”. Khan ili Chan (arapski ili perzijski ‏خان‎ a čita se “ḫān”, kineski 可汗 , turski han, ili izvedeno od „Khagan“ (‏خاقان‎ – ḫāqān)), je vladarska titula, koja se najviše koristila kod nomada u srednjoj i Maloj Aziji te kod tatara u srednjem vijeku i ima više značenja: „naredbodavac“, „vođa“, „gospodin“, „vladar“ ili “onaj na visokoj poziciji”. Khan (kan) je najveća titula kod Mongola. Ponekad se prevodi i kao “kralj” (Izvor: znacenje-imena.com).

Da zabune s imenima i tutlama ne moraju biti u dalekoj prošlosti, za kraj još jedan primjer iz XX. stoljeća. Cijeli svijet ga zna kao Mahatmu, ali Mohandas Karamchand Gandhi nije volio taj naziv, jer je smatrao da je običan čovjek. Mahatma nije ime ni nadimak, već počasna titula iz ezoteričnog budizma i znači “velika duša“. Prefiks maha- na sanskrtu znači velik; moćan i nalazimo ga u riječima kao što su maharadža – veliki kralj, mahariši – veliki učitelj (oboje također titule, ne imena), Mahabharata (Veliki ep dinastije Bharata) itd. Iako se nalazi u današnjoj Indiji, Tadžmahal ne dijeli etimologiju s maha- jer je riječ iz perzijskog gdje je tadž kruna, a mahal, mjesto – Tadžmahal je Krunsko (mjesto).
Atma odn. atman je prilično duhovni pojam iz sanskrta i znači puno toga od duše, principa života, ispravnog daha i sl. Uočavamo sličnosti s njemačkim atmen i nizozemskim admen – disati, kao i s grčkim ἀετμός aetmós para, dim – kojem dugujemo današnju atmosferu

Izvor: Lingvofil

Hvala što ste pročitali do kraja. Ako vam ss svidjelo, skočite na fezjbuk i tamo zapratite Linfvofila za svakodnevne objave o riječima.

Izvori: Wikipedia, Witkionary, etymonline.com, znacenje-imena.com

Nazivi Uskrsa

Nazivi Uskrsa

Foto: congerdesign

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, no, slično kako ima mnogo kršćanskih denominacija, mnogo je i riječi za njega, koje imaju različita porijekla.

Prema kršćanskoj mitologiji, uskrsnuće Isusa Krista dogodilo se nešto nakon židovskog blagdana Pashe ili Pesaha. Pasha je grčka riječ Πάσχα  i zapravo je samo grčka transliteracija aramejske riječi פסחא, koja je kognat (srodna) hebrejskoj פֶּסַח (Pesah). Kako su i rani kršćani taj blagdan zvali Pasha, ta je riječ ušla i u latinski, a kako su Rimljani bili zaslužni za institucionalizaciju kršćanstva i njegovo širenje europom, riječ Pasha se našla u brojnim jezicima Europe, a u romanskoj grupi baš i u značenju Uskrsa: patinski  Pascha španjolski Pascua, talijanski i katalonski Pasqua, portugalski Páscoa, francuski Pâques.  Rumunji su jedini dominantno pravoslavni narod u grupi romanskih jezika pa oni uz Paşti koriste i riječ Înviere  koja znači uskrsnuće; uskrs.

Uskrsnuće u riječi za Uskrs imaju Južni Slaveni bez Slovenaca, Makedonaca i Bugara. Srbi uz Uskrs koriste i Vaskrs. Naši susjedi i rođaci Slaveni iz okolice imaju drugačiju “logiku” nastavka Velikog tjedna koji prethodi Uskrsu pa je tako Slovencima Uskrs Velika noč, Česima Velikonoce, Slovacima Vel’ká Noc, Poljacima Wielkanoc. Ne noć, nego dan je velik Bugarima Великден (Velikden) makedoncima Велигден (Veligden), Ukraincima Великдень (Velikdenj), Bjelorusima Вялікдзень (Vjalikdzenj) …

Engleski i njemački za Uskrs koriste riječi koje potiču od protogermanskog *austrōn – sjati, pa ne čudi da ti isti jezici imaju slične riječi za istok npr. engleski east – istok; Easter – Uskrs, njemački Ost istok, Ostern Uskrs.

Za kraj još samo mađarski – koji koristi istu logiku kao i hrvatski dijalekti koji karnevalske svečanosti zovu mesopust, jer prethode vremenu kada se “napušta meso” do Uskrsa. Mađarski húsvét, kažu oni koji znaju mađarski, znači doslovce – uzimanje mesa. Internetska vrela slično tumače i staru hrvatsku i dijalektalnu riječ za Uskrs – Vazam odn. Vuzem – vrijeme kada se počinje uzimati meso. Drugi pak smatraju da je Vazam grčkog porijekla te da je nastao od pashe uz malo lingvističke čarolije.

Čestitke svima koji će ovaj člana čitati baš na dan na koji slave svoj Uskrs.

Bonus fact:
Ruski воскресенье  (voskresenje) je naziv za nedjelju (dan u tjednu), a неделя (nedelja) im znači tjedan. Naziv za podnedjeljak – понедельник (ponedeljnik) upućuje na to da su prije neke promjene, i Rusi nedjelju zvali неделя (nedelja).

Izvor: Jakub Marian

Izvori: